Davno, davno, tamo iza sedam mora i sedam gora živjelo je jedno jaje zvano Marchelo. Marchelo je bio jaje visoko 10 centimetara s rukama, nogama, očima, nosom, ušima,ustima i jednim velikim šeširom. Živio je u selu imena Jajoselo, a najbolji prijatelj bio mu je Jajko Zvonko.
Jednoga jutro išli su u ribolov na jezero u drugom selu jer tamo ima više riba. Tog običnog jutra u Jajoselo je došla Ledena Kraljica… Sve u selu je zaledila. Kada su se vraćali iz ribolova, jedan starac im je prišao i rekao da je kraljica zaledila sve u selu te da ih mogu odlediti samo kraljičinom krunom. Jajko i Marchelo su krenuli na put kako bi spasili svoje prijatelje iz Jajosela.
Putem su sreli medvjeda Bumba i papigu Pepu koji su pošli s njima kako bi im pomogli. Nakon 3 dana i 3 noći napokon su stigli do ledenog dvorca. Ušuljali su se u dvorac. Kada su se htjeli ušuljati u kraljičinu sobu, Jajko je slučajno srušio svijećnjak. Stražar ga je vidio i zaledio. Marchelo se uspio ušuljati u sobu i potajno uzeti krunu sa stola. Njezinom vlastitom krunom ju je porazio. Sve se odledilo, a kada su se Marchelo i Jajko vratili svi su ih zvali junacima. Živjeli su dugo i sretno…
Iva Katanec, 5.r
novinarije.wordpress.com 